Bjelolasica je najviša planina u masivu Velike Kapele u Gorskom Kotaru – najviša točka joj je na 1534 metra iznad mora. Osobitog je oblika, diže se poput 5-6 km dugačkog, jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s one strane šumovite visoravni što se pruža od Jasenačkoga do Mrkopaljskoga polja. Tjeme je prava mala visoravan dugačka gotovo 1 km, široka stotinjak i prosječno visoka 1500 metara. Na njezinoj sjevenistočnoj strani snježna lega traje sve do sredine svibnja. Idealna je za razvoj Hrvatskog olimpijskog centra «Bjelolasica». Sa samog se vrha za lijepoga vremena pruža poseban i rijedak užitak: sa skijališta pogled na more – na Kvarnerski zaljev i Gorski kotar.
Ime je dobila po uskom, svijetlom hrptu, koji se ističe iznad šumskog pojasa, osobito zimi, pod snijegom. Provjeravanjem u puku, Hirtz je utvrdio da lasast znači bijel, kao što se ponegdje tako naziva i lasica tijekom zime zbog bijelog krzna.
Prvi zapisan planinarski uspon, uglavnom ogulinskih časnika, datira iz 1862. godine. O ljepoti planinarenja pisao je i August Šenoa, koji objavljuje 1880. svoj uspon u putopisu “Preko Jasenka”.
Pod samim vrhom na 1460 metara nad morem, pod Kulom, sagrađeno je sklonište. Skijaško osvajanje Bjelolasice datira iz 1913. godine.